ARISTOTEL

384 - 322. g.pr.Kr.



Aristotel je pripadao ontološkom razdoblju filozofije a predstavljao je pravac filozofije koji stoji između materijalizma i idealizma. Bio je idealist jer je analogno Platonu stvorio sličnu utopiju idealnog društva i države, ali je bio i realist jer jer polazio od realne povijesno-kulturne stvarnosti antičke Grčke. Aristotel je utvrdio tri funkcije novca i to kao: sredstvo razmjene, mjera vrijednosti i sredstvo za gomilanje bogatstva.

Aristotel (384 - 322. g.pr.Kr.) je rođen u Stagiri koja je smještena u Trakiji. Sa sedamnaest godina je stupio u Platonovu 'Akademiju' gdje je bio do Platonove smrti (dvadeset godina). Nakon akademije, kralj Filip ga je pozvao na dvor gdje je Aristotel bio učitelj mladog Aleksandra Makedonskog, kasnije prozvanog 'Veliki.' Kada se vratio u Atenu osnovao je školu u šetalištu Likeja koja je poznata kao 'Peripatetička škola', po grčkoj riječi peripatos što znači šetnja.

Za Aristotela, najveće dobro je sreća. Ona zavisi od naših umnih sposobnosti. Tvrdio je da je najveća vrlina sredina između dvije krajnosti. Učenje o vrlini Aristotel je izložio u svom djelu 'Nikomahova etika' gdje je polazio od onoga u čemu se, po njemu, svi ljudi slažu, a to je da cilj ljudskog života nije ni površni hedonizam, niti materijalno bogatstvo i slava, već da je sreća ili blaženstvo ili samovrijednost. Aristotel je tvrdio da je čovjek po prirodi političko biće i da svoju suštinu izražava tek u zajednici. Aristotel, za razliku od Platona, cijeni umjetnost a naročito grčke tragedije jer etički djeluju na gledaoca. Tvorac je i termina katarza što znači pročišćenje putem straha i sažaljenja.

Aristotel je podjelio državne oblike na osnovne dvije grupe: dobre i loše.

Dobre oblike predstavljaju:
• monarhija
• aristokracija
• država

Loše oblike predstavljaju:
• tiranija
• oligarhija
• demokracija